Vergilije Franizz: Pismo

Reče:
Poštarina plaćena
Miriše jorgovanom
Dobro miriše
Ovo
Na dobro izać neće
Sigurno
Službeno nije
Zar marka nije dokaz plaćenih troškova
I namjere
Pismo bez povratnice
Pismo s adresom
Bez adrese sazada
Pismo što potpis traži
Moj
Nikakav sam ti s pismima, emocijama
Šta je to!?
Da, sa strahom sam dobar
S ružnim sjećanjima bolji
Pomiješao sam strahove i emocije
Strah nije emocija
Strah je stanje duha
Strah je primaran
Emocija je trenutna, često prolazna
Ne, strah nije emocija
Strah je mnogo dublje, više
Strah je esencija
Strah je viđenje…
Pismo
Zašto?
Zbog čega?
Zbog njega!
Pisma namirisanog
Pisma bez povratnice
Ne znam šta je to
Zbog nje izgubih sjećanje
Dobro se vraća onim što imaš

Foto: www.pexels.com

Jan Bolić: Nosi novu svjetlost

Probudim se ujutro,
još jedno lijepo jutro,
iščekujem da svane,
da mi pokaže prizor,
prekrasan prizor svitanja.

Znam da ću sada
osjetiti poniznost i
istovremeno mir,
došao je početak novog dana,
zahvaljujući još jednom danu,
imam priliku napraviti i
započeti nešto novo.

Ili jednostavno samo
zagrliti dan,
primiti ga,
kao i predhodni,
Ne planirajući ga.

Ali svaki novi dan,
donosi novu sreću,
svakog jutra nosi novu svjetlost,
novo Sunce,
nove Sunčeve zrake,
donosi novu ljubav,
novu nadu.

Foto: www.pexels.com

Krunoslav Mrkoci: Dogodovštine gospodina Ka

Vođeni geslom: Ne pitaj, prijatelju, što ti možeš učiniti za svoju državu, nego što država može učiniti za tebe, otpočela je još jedna sjednica novog saziva državnog Sabora. Neki gospon Pernat, o kojem se u posljednje vrijeme dosta pričalo, bio je jedan od najaktivnijih zastupnika, koji je redovito dolazio na posao i često se javljao za riječ. Mnogi su kritizirali njegove česte istupe i govore, zaboravljajući pritom sve one zastupnike koji nisu uopće dolazili na posao, a primali su poveliku plaću.
Ka nije znao ništa o tome; zapravo gotovo uopće nije pratio politiku i zbivanja na političkoj sceni. Ali o tome je upravo treštao radio u večernjim vijestima.
Ka je osjetio nekakav pritisak, duboko u sebi, koji ga je primorao na akciju. Ušavši u omanju prostoriju, svu u svijetlim bojama i tonovima, osim neokrečenog gornjeg dijela i stropa, bio je osupnut. U prostoriji se osjetio miris plina CH4, truloga voća, i nekakav neodređeni smrad raspadanja nečega. Zapalio je lulu, kako bi barem djelomično, prikrio neugodne mirise. Sjedeći na wc školjci, otresao je prah iz lule u wc školjku, pažljivo se pomičući kako ne bi užarenim prahom opekao međunožje.
Pas je vani zalajao, pretvorivši lavež u otužno zavijanje. Ka je pogledao kroz prozor. Noć je bila potpuna, a mjesec je ko’ velika svjetleća kugla, na nebu sjao. Ka je promrmljao, sebi u bradu: Noćas opet neće biti spavanja. Čekaju nas, prijatelju, sjajni dani i godine … sjajni…

Foto: www.pexels.com

Igor Petrić: O ratu, o ljubavi i životu

Što vi znate o ratu?
Sjećate li se tih godina ili ste rođen prekasno.
Kažu, ako ne preživiš jedan
nemaš pravo govoriti o sudbini,
o patnji, strahu i svim onim malim stvarima
koje su održavale život na životu
i činile moguće od nemogućeg.
Možda i nisam u pravu, ali s njima slažem se.
Nemojte o onim vremenima,
o onoj nadnaravnoj sposobnosti preživljavanja
i onom nekom čudnom uzbuđenju na granici ludila,
kad za godine nitko ni ne pita.
Drugačije je to kad imaš nepunih osamnaest
u trenutku kad drugi ugase svjetla,
i podignu zastore prije početka predstave
koju na kraju ne želiš gledati,
koja ti se gadi, jer samo želiš živjeti iako ti je svejedno
odeš li, ostaneš ili nestaneš u dimu,
prašini.
Prošlost i budućnost za tebe ne postoji, samo predstava
u kojoj ipak pokušavaš izbjeći glavne uloge.

Što vi znate o ljubavi?
Sjećate li se uopće tih godina
ili ih uopće niste živjeli.
Kažu, ako ne preživiš više od jedne
nemaš pravo govoriti o sreći,
o ljepoti uzbuđenja, svim onim nerealnim strahovima,
ponosu i luđačkoj potrebi pripadanja,
što naravno ovisi i o godini proizvodnje
jer na pragu odraslosti osim toga, sve nevažno je,
nije bitno, tako dosadno prolazno, bez veze.
Nije bitno ako i odeš, nestaneš ili ostaneš
bitno je biti,
upravo u tom trenutku i tada.

Što vi znate o životu?
Živite li ga uopće ili vam drugi govore
kako se živi i što za vas dobro je, najbolje.
Ako je tako, ne brinite previše,
život će proći kako god okrenete.

Foto: www.pexels.com

Mladen Blažević: Dječaci su…

dječaci su
u parku iza zgrade
u središte velikog mravinjaka
ukopali goruće loptice za stolni tenis

smrad zapaljene plastike
i visoka temperatura uznemirile su mrave
ubrzo je vrvilo
cvrčali su u dodiru s rastopljenom plastikom
visoka temperatura im kvrčila nožice

79. – te godine Vezuv je zatrpao Pompeje
znamo potankosti tog događaja
jer je Plinije Stariji gledao erupciju
usidren u obližnjoj Herakleji

precizno je opisao boju dima
oblik širenja gljive
smrad
plosnate oblutke koji su padali uokolo
dok ga nije ugušio val užarenog zraka
koji se u trenu proširio kilometrima

ljude ispečene u keramiku obilaze turisti
i ljudske krhotine nose svojim kućama
male usijane, glinene poglede

duboko u hodnicima premještaju se jajašca
kopaju se nove komore

na ljetnim praznicima iza zgrade
na ocakljenim stolovima
u očevim udarcima reketom
zbrajali su se u loptici piroklastični tokovi

Foto: www.pexels.com

Miloš Petronijević: Rasuđujem u sebi nemoć svoju

Rasuđujem u sebi nemoć svoju,
u neznanju sam išao svetom,
povodeći se za bezumnom ohološću,
i kao ker na mesec
razvaljujem usta svoja
i lajem unaokolo,
jer duša je obuzeta sobom
i ne da se zasititi.
Nejasni odblesci trepere
dok jutra sviću i u dan odlaze,
kao da nikad ni bila nisu,
i sve je tek samo sujete strah
u nadi da smrt nije konačna
ni onako kako izgleda.
Gledao sam patnju i bol
što je nanosimo jedni drugima
po livadama ovoga sveta,
i opasao sam mač
da istrebim varke u srcu svojemu,
ali zaludu:
saplela mi se pamet u čvorove
i nigde nisam stigao…
Oda sna bih se probudio
na nekom drugom mestu,
s osmehnutim nebom,
gde niko ne plače,
i gde se pravi put ne gubi
ni kad je staza krivudava.

Foto: www.pexels.com