‎Viviana Bašković Perić‎: 100. Čistilište

Oluja bjesni
u
središtu svega,
što sam do sada stekla.
Kontrola mira,
ledeni osmijeh lomi
posljednju nadu,
nestali dani,
u vrtlogu istih
sudbina.

Čudan taj život,
zamka za umorne duše,
raskol dobra i zla,
čistilište
prepuno magle,
klizište sve do
dna.

Nisam korisna u
ovome tijelu,
gušim se, začuđena,
nijema,
neiskorištena u atriju
života…
Tek
Treptajem svakim, nepomična
pratim,
svakodnevni delirij
strahota…

Dolaz…
prolaze…
odlaze…
smislene i besmislene
figure,
što mi i sada
još toliko znače.
Ne mare za prisutnost
kojom ih častim,
smiju se, grle,
sebi dovoljna bića…

Taj čvor u grudima
neugodno steže,
… opet sam sama,
ponavlja se
životna priča!

Bilo u kojem svijetu
boravim,
ma koliko vremena
tu provodim,
ostajem
prozirna… nevidljiva…
i svakom entitetu
potpuno
…nedodirljiva.

Foto: www.pexels.com

Odgovori