Tamara Čapelj: Bijeg na kraj svijeta

Hoćeš li sa mnom na kraj svijeta?
Ostavimo vremenske prognoze i hirove,
ustajanja na lijevu nogu i sastanke
s kiselinom u stomacima,
zaboravimo ograničenja brzine i lajkove
i hajdemo,
nek’ nam mjesec bude za leđima,
a pred nama ništa,
samo duboka provalija
jednog zaluđenog svijeta
i ozonska praznina
sa sjećanjem na rupe.
Tamo ćemo hladiti potrošačka lica
zelenim listovima umjesto lepeza,
brčkati noge u plićaku potreba
i rukom tjerati sve izmišljene standarde
kao dosadne muhe.
Jesti ćemo svaku petu ulovljenu ribu,
a ostale uz pozdrav vraćati u vodu
(za sjeme svakovrsnom životu)
i neko samoniklo sočno voće
kad nam crijeva zasviraju gajde
il’ kad nam se hoće,
i ja ću ti svakog dana u travi ubrati
pune šake slatkih crvenih osmijeha,
a ti ćeš predvečer sakupljati
po naramak toplih pogleda
da nas grije u našem domu
s krovom od zvjezdanog neba.
Hoćeš li sa mnom na kraj svijeta
da se nikad ne vratimo
ili da se ušunjamo u prošle živote
samo ako poželimo
provjeriti koliko smo sretni?
Drugi će o nama nagađati
gdje smo to naprasno nestali
i kakve su to mračne tajne
ukrale naše korake
šarenim izlozima lutaka bez srama,
a mi ćemo mirom dane krečiti
i negdje na kraju svijeta srećiti
zbog svega što je ostalo za nama.

Foto: www.morguefile.com

Odgovori