Tamara Čapelj: Bezgranična zona

Jučer sam te voljela,
tvoji obrazi snivali su mi u rukama,
a po čelu orošenom brigama
razlio se odsjaj bijega,
danas je tvoj glas utihnuo
s druge strane horizonta…
I tko se još ovako voli
od sna do sna?
Naši svjetovi udaljeni su
tri eona i par svjetlosnih godina
(zbog širenja svemira),
ali u oba majke ispraćaju sinove
jednakobrižnim pitanjem o vešu,
ljudi se isto smiju kao i prije tri stoljeća
kad imaju vremena ili čemu,
bruje školska zvona,
tromo stare vozni parkovi,
čak istim ritmom dišu
u beton ogrezli gradovi.
Ipak, dojezdiš na munji,
prečicom kroz dva-tri tunela
zidova gustih od poezije,
da te volim pod nosom onima
što vrište da ne smijem,
jer sam žena kojom gospodari srce,
neuhvatljiva tuđim osudama,
spremna na kompromise.
A dok je glava, postojat će i granice.

Foto: zahvaljujući ljubaznosti Hubble Telescope

Odgovori