***

u pozdravima na korzu
iz ždrijela
s kruhom umočenim u mlijeko
prepoznajem kruljenje
utrobe prošlosti
grad je uvijek gladan

natkriljuju me svodovi
prigušena svjetla
lako im zaboravljam imena

nadohranu

ugrabljano sjeme
isušena držala
moje produžene ruke
oko vrta cvjeta velebilje
čovjekolikog korijena

i varam se kad pomislim
da u klici produljujem život
ljuska sam
raspukla

***

U klisurama
Što spajaju trgove
Zasjekao sam mišice
Bridovima kuća

Život kasnije
Biram
Zaobljene vrhove
Pružam noge
Zlatnim rezom

Kraj ušća
Ispod pogleda
Trska je
Da izbistri rijeku
Moje stope
Petoprstne
U pijesku

Zapunit ću ih glinom

Kad se staloži beton
Otopi željezo
Ostat će pod sedimentom
Čovjekov trag

foto: Tamara Modrić