Mladen Blažević: Akomodacije, refrakcije, kabrioleti

kad sjedim pred staklom pogled mi odluta u zelenilo
što se nalazi u lijevom kutu
zbog nakošenog vrata
i nošenja torbe u desnoj ruci
ali nekad se slova što vise
i suše se
razlete u roju oko mene
i zabiju u kičmu
kao čavli
tad stavim naočale da ih povežem u riječi
i dogodi se nešto na subatomskoj razini
što ne razumijem
izgubi se u naprezanju očnog živca
ili trzaju širenja zjenica
možda da je više svjetlosti
da živim u kući bez krova
više je svjetlosti u kući bez krova
kad se prozorima odnesu škure
i ne trebaju sklopke
i osigurači
danju je dan
noću je noć
samo stvari
razbacane po kući
nekad su bile žive
ne mogu ih pokopati pod zajedničkim imenom

Foto: Mladen Blažević

Odgovori