Mislav Bartoš: Dok misle o svemu

Četiri dana gladovanja.
Kiša pod nebom,
novine pod kišom,
glava pod novinama.

Težak hod niz jutro.

Oni odlaze na počinak šutke,
oni udarce zadaju riječima i oštro.
Njima misli su plitke,
a hodaju duboko u pijesku.
Na obzoru pustinje Kalahari
koja nije ništa više nego ulica u noći
i tučnjava na uglu
i modre oči
i plameni prsti.

Jezici im izlizani,
vapaj za pomoći.
Njima krv se slijeva u mozak
suviše često
i um se tada utapa.
Um tada naginje ka klizištu.
Kao odronje na cestu.
Kao cesta prema mostu.
Kao zima prema srcu.

Dok misle o svemu
postaju plašt vlastitoga straha
i tek tada duša im se otvara,
tek tada tijelo im se utapa.

Tek tada mogu počinuti.
Kao vjetar naglo nestati.

Foto prenesena s paradiseintheworld.com

Odgovori