Milan Zagorac: Književnost uživo kao hiperdemokratski hiperprostor hipstera i hopstera

Malo je naslov blesast, ali i cijeli je ovaj projekt bio i ostao takav: otvoren i blesast (ludički, igriv). To je njegova bit, njegova poanta, njegov inherentni smisao, ono zbog čega postoji. Postoji još niz otvorenih stranica i postoji još niz različitih načina na koji se ova ideja razvija (naglašavam – razvija!) jer još nije razvijena, no Književnost uživo je uvijek i bila i ostala stranica na društvenim mrežama gdje je svatko, ama baš svatko dobrodošao. To kako će proći, kako će se snaći, kako će podnijeti pozitivno ili negativno komentiranje, višak ili manjak lajkova, to je također na autoru. To je način da se autor suočava sa svojim radom i s prihvaćanjem/odbijanjem/nezainteresiranošću. Reći ćete, da, ali to je od, recimo to tako, nekvalificirane publike, rulje, nekoga tko nije dovoljno obrazovan da procjenjuje, no nije li izlazak pred ljude na izbore ili izlazak s novim proizvodom, primjerice sušenim jabukama, izlazak pred kupce, ili ponuda hotelskog smještaja također izlazak pred onoga koji ne zna što stoji iza sušenja jabuka, organiziranja upravljanja hotelom ili proizvodnje automobila. Nije li izlazak na izbore i vaš glas nekome isto tako vaša odluka da date glas nekome koji će u ime vas voditi neke procese koje ne znate ili ne razumijete.
Ne slažem se s onom da je književnost samo za elitu. Književnost može biti i za elitu, ali tada njezin proizvođač, njezin pisac mora biti svjestan za koga to radi i da će teško biti prepoznat od većine, od javnosti, od ljudi, od baze, od bilo koga, ako već unaprijed nije sklopio pakt s tom elitom o financiranju. Postoje divni pozitivni primjeri povijesnog mecenatstva koji su veličanstvenoj umjetnosti pomogli da se uzdigne, no s književnošću, a naročito našom, domaćom, lokalnom, hrvatskom, regionalnom, kako želite, stvar je malo drugačija. Ona nije u vezi sa svojom čitateljskom bazom ili barem ne širom bazom već jako dugo, ona je izgubljena u prostoru i vremenu, ona se divi samoj sebi i proizvodima koje sama pokazuje sebi, ona nije prošla čak ni lokalno vrednovanje, a kamo li neko vanjsko. Nama je, stoga, potrebna svježa, mlada, nova krv, nova snaga, novi entuzijazam koji zna i razumije, povezuje, shvaća, kako bazu, kako čitatelja, tako i onoga “kvalificiranoga”, onoga koji je duboko uveden i iniciran u tu literarnu smjesu, koji je duboko u svemu tome. Težak je to zadatak, čini se kao ona “prosvjetiteljska” šenoinska funkcija od prije 150 godina, no ni po čemu kao da se nismo makli od toga. Mi od šume ne vidimo stabla, mi ne vidimo ni ne znamo prepoznati vrijednost, mi smo jednostavno nedovoljno upućeni. Da stvar bude još složenija, ni pisci ni čitatelji nam nisu dovoljno upućeni, a senzibiliziranost javnosti je za kulturne teme praktički na minimumu.
I sada se tu pojavljuje Književnost uživo s barem 100 ako ne i više novih imena (a novih samo zato što ih tu imate prvi puta prilike vidjeti), i pojavljuje se x ovakvih književnosti uživo koje shvaćaju da je povratak i komunikacija s bazom nešto što više ne možemo ni ne smijemo ignorirati, da je obrazovanje ljudi, edukacija o književnim temama nešto što moramo vratiti u škole na ispravan način, da je književnost kao i umjetnost uostalom neizostavna ako želimo izgraditi, pomoći izgraditi ponajprije punoga čovjeka, a onda i društvo koje nije samo na relativnim vrijednostima, nego utemeljeno na dubokom shvaćanju čovjeka.
Zato je ovaj projekt hiperdemokratski, zato će i ostati takav.
Pa ipak oni najbolji rezultati koje daje ova stranica daleko su od prosječnosti ispodprosječnosti, štoviše, oni su takvi da bi već ovoga trenutka mogla biti zaključena dva dobra kola knjiga autora koje smo objavljivali, da bi o njima mogao biti stvoren pravi medijski šušur, da bi sva ta priča mogla duboko i ozbiljno utjecati na opću percepciju književnosti u javnosti. No za to će, kao i za sve dobre stvari, trebati još malo vremena, malo stajanja u dobrim bačvama, ne bismo li na kraju nazdravili s najboljim viskijem!
Živjeli!

Foto: Deklaracija nezavisnosti SAD-a

Jedna misao o “Milan Zagorac: Književnost uživo kao hiperdemokratski hiperprostor hipstera i hopstera”

Odgovori