Iva Rogić: Skica

raspadaš se lako
tvoje riječi od porculana
rezbare moje
nepristojne misli
praznim se kao potok
izlijevam iz korita
i ulazim u tebe
šutke te pozivam na igru
hej, tu sam!
ogrni se sa mnom
jer želim da izdržiš vožnju
i kad ti se zjenice
posrame i stisnu
a usne zadrhte
želim ti reći da si
divna
baš takva
i da to ne smijem zaboraviti
tražiš moj pogled
ako ne zakasnim –
neutraliziram tvoj strah
svojim
ako zakasnim –
ne mogu podnijeti
nagost
okrećem se
i šapćem
kako si divna
(i ne smijem to zaboraviti)
osakaćena od straha
blistava od ljubavi
snuždena od mogućnosti
zavidna od neznanja
divna si
svakakva

Foto: www.morguefile.com

Odgovori