Ilija Aščić: Žene

On ustade s kreveta, još uvijek potpuno gol, i odšeta do prozora. Ona ja ostala ležati u krevetu, i čuo ju je kako pripaljuje cigaretu. Znao je da je ljuta. Možda i s pravom, mislio je. Al što je sa mnom? Što je sa mojim željama? Gledao je kroz prozor dolje na gradsku aveniju, gdje su automobili gmizali sporo poput mrava. Nije to bilo prvi put da mu se nije uspio dići ni nakon pola sata pokušaja. Nije znao što da kaže. Nisi mi više napeta? Tvoja stražnjica, tvoje grudi, sve sam to toliko puta vidio, toliko puta su moje ruke prešle preko tvog međunožja, tu više nema ništa zanimljivo. Ali tko želi izreći istinu? Tko želi čuti istinu? Istina nikog ne zanima. Ona ustade i priđe mu s leđa te ga obgrli objema rukama.
– Što ćemo sad? – reče.
– Ništa.
– Kako ništa? Ovo je već treći mjesec kako me nisi jebao.
– Nisam znao da brojiš.
– Pa eto, brojim!
– Okej. Šta da radim?
– Da nisi bolestan? Možda bi trebao posjetiti liječnika. Nema tu ništa loše, mnogi muškarci idu liječniku zbog toga.
– Nisam jebeno bolestan! Nije mi ništa, Marina. Ne diže mi se, to je sve. Umoran sam. Svaki dan se borim da zadržim posao, a kad dođem doma ti me jebeš. Nije mi do jebanja.
– A kad ti jest do jebanja? Uvijek si jebeno umoran, uvijek samo sereš o tom svom poslu i kako ti je teško i kako ti je uvijek bilo teško i svi su drugi govna, a ti si žrtva, uzvišeni gospon koji se jadan mora baviti prizemnim stvarima.
– Treba mi deset godina odmora od svega, da se opet pomladim.
– Jebote, prije smo se jebali svaki dan, i po nekoliko puta, a sad već tri mjeseca ništa! – reče ona razočaranim, optužujućim glasom.
Prije, pomisli on, prije je bilo drugačije. Prije je uvijek drugačije. Prije sam bio mlad i bezbrižan i nitko mi nije naređivao.
I bilo je drugačije. U početku je to bila burna veza, ispunjena opsesijom i strašću, gotovom ludilom. Znao je sjesti u automobil i juriti gradom 120 na sat kako bi što prije stigao do nje i strgao joj odjeću već na vratima. Još za volanom je vizualizirao kako joj trga suknju i tanku košuljicu i skida čipkasto rublje, a onda je povaljuje na pod. Živjela je na drugom kraju grada i kada bi ga nazvala, u bilo koje doba dana i noći, sjeo bi u auto i došao za deset minuta. Bio je pravi erotoman, neprestano je vizualizirao ženska tijela, sam je za sebe govorio da mu život ovisi o seksu i da nema žena i njihove pičke, da bi živio kao propalica od socijalne pomoći. Trošio je kao lud, znao je u jednoj večeri potrošiti i po nekoliko tisuća kuna, samo da joj udovolji, a onda poslije, slijedila je prava jebačina od koje bi ga danima boljeli svi mišići. Ona je tada bila u nekoj čudnoj vezi i u početku je govorila da će prekinuti s tim dečkom, ali nekako se to sve rastezalo, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, ali nije prekinula, i iz nekog razloga seks je baš zbog toga bio moćan. On bi je pozvao u tri iza ponoći da dođe kod njega, a i ona bi se iskrala iz stana i došla, on bi je pojebao i onda je odvezao kući. Palilo ga je to da jebe tuđu ženu. Krao je voće iz tuđeg vrta. Obožavao je to što bi je izjebao, a onda je poslao da ide drugim muškarcu. Nakon šest mjeseci ostavila je njega, a ne dečka, ali vratila se opet pola godine kasnije, kad je dečko saznao sve i izbacio je iz stana i tako je počela živjeti s njim.
U početku su oni bili solidan par, svađali su se kao i svi drugi, najčešće zbog gluposti, a onda bi se mirili i nakon toga opet luđački ševili.
Ali to je bilo prije 5 godina. S vremenom se sve to nekako istopilo, tko zna zašto, ali strast je naprosto iščezla. Svakog dana dolazio je umoran i iscrpljen s posla i samo je želio leći na kauč i gledati filmove. A tu su bile i druge stvari koje su ga uvijek iscrpljivale, poput upoznavanja njenih prijateljica, njihovih rođendana, dosadnih partyja, odlazaka na večere kod njene mame, na kojima je morao biti pristojan i držati se uljuđeno. Odjednom pojmi da mu je sve to naporno i da u cjelini nije vrijedno truda. Ponekad moraš žrtvovati 50 posto vremena, da bi iskoristio preostalih 50 posto. Ali ako odustaneš od svega, a ništa ne dobiješ zauzvrat? Odjednom je postao svjestan te promjene.
Ona je imala samo 30 godina, tijelo joj je još uvijek bilo u odličnoj formi, jer je redovito vježbala i držala do sebe, i bila je činjenično dobra u krevetu.
Sve stvari na svijetu dosade, pomisli. Čak i one najbolje. Ali nastavljamo ih raditi iz navike i kukavičluka. Nekako je već dulje vrijeme nalazio izlike da je ne jebe, ali istina je bila da nije više bilo strasti. Zašto su to bogovi tako uredili, nitko nema pojma.
– Dosta mi je ove moralne prevare – reče on odjednom.
– Kakve moralne prevare? O čemu ti pričaš?
– Ne osjećam se ugodno.
– A tko se osjeća ugodno? Što si ti umišljaš? Da si jebeni Dostojevski, da si neki nadljudski kurac i da imaš pravo očekivati od ljudi da budu nadljudi?
Bila je bijesna zbog nečega.
– Ne mislim ništa. Samo znam što osjećam.
– Dobro. Jebi se! Jebi se ti i tvoji uzvišeni kriteriji. Jel tebi jasno da ja u bilo kojem baru za pola sata mogu naći nekog da me jebe? I to ne bilo koga!
– Ne sumnjam u to.
– Znaš što, ja ću dobiti ono što želim, s tobom ili bez tebe!
One su uvijek tako u pravu, pomisli on, uvijek su tako pravednički bijesne i to im daje moralnu prednost. Kako god okreneš, mi ispadnemo govna. Ako jebemo pet žena, jer nam jedna nije dovoljna, onda smo pohotna govna, ako je pak ne možemo zadovoljiti, ona ima pravo naći drugog jebača.
Pokupila je svoju odjeću s poda i bijesno izišla iz sobe. Čuo ju je kako se oblači, kako ljutito navlači traperice i povlači patent zatvarač. A zatim je izišla iz stana, zalupivši vratima. Ostao je sam u stanu. Nije znao što da radi. Vratio se u krevet i legao. Osjeti se nekako usamljeno, kao da je zadnji čovjek na svijetu. Zapalio je cigaretu ležeći tako u krevetu. Bilo je užasno otkriće da je sve to već viđeno, da nema ničeg što već nije viđeno. Isto ovo prolazi tisuće i stotine tisuća ljudi, u svojim samotnim sobama u tisućama gradova svijeta. Sva ta usamljenost, sva ta agonija! Svi ti usamljeni ljudi saginju glave, nitko ne govori istinu. Zar smo svi takve kukavice?
Dobro. Neka bude tako. Svatko ima svoj život i svoja pravila.
Onda se odjednom sjeti Ane. Predivne Ane, plave kose i osmijeha širokog kao nebo, uvijek vesele i opuštene. Nije je se sjetio više od godinu dana. Nikad nisu bili skupa, ali uvijek je tu bilo privlačnosti i neke čudne energije između njih. Oh, Ana, da si barem ti ovdje, dao bih cijeli svijet za jednu bezbrižnu noć s tobom, samo za jednu noć, da smo negdje sami, daleko od svega, ispod sjenice na nekom mirnom jezeru, ili da se vozimo cestom u onom mom Fordu Taunusu, pa da opet imam 20 godina i da je svijet preda mnom. Da vidim tvoj osmijeh, tvoje lice, tvoju nesputanu radost. Ana! Ti si samo san, fantazija u mojoj glavi, ali ipak si stvarna, jer je san jači od stvarnosti.
Osjetio je kako mu se energija vraća u tijelo, kako snaga opet struji preponama. A onda mu se počeo dizati. Gurnuo je ruku u gaće i našao sasvim ukrućenu kitu. Počeo je malo nadrkavati glavić, a on se začas navlažio. Vizualizirao je kako ulazi u Aninu sobu, kako joj skida gaćice, dok se ona namješta, okrećući stražnjicu prema njemu. Isuse bože! Uspalio se poput bika. Osjećao je da bi mogao zadovoljiti pet žena. Dohvatio je jastuk i zabio kurac u jastuk i drkao tako jastukom. Osjetio je kako dolazi, poput vulkana i onda je sve ispalio u jastuk. Svršavao je i svršavao! Isuse, Isuse, Isuse! Dahtao je poput psa. Osjeti neizmjerno olakšanje, ali i neku nejasnu tugu.
Cigareta je dogorjela u pepeljari. Ne, nikad se neće dogoditi ta noć. Ali nema više nazad, pa što bude.

Zagreb, 2015.

Foto: http://wallpaperesque.com/image/18126

Odgovori