Franc Vezela: Posejdon iz Bosne

‘Ej, genije! Kud si poš`o?
Mahić maše. Uopće se ne rimuje.
Admiral traži sveti gral. Bolje, ali nebulozno
u srcu, u srcu:
Daj, sjedi, genije, da popijemo čašu … Sjedi, Bumbare, reci, šta s’ napis’o!
Pa niiiišta!
Kako niiiišta?!
Tako! Sve je napisano, vi ste patuljci a ja sam bumbar! Čežnja, ponor, slava, ljubav bolest, strava! A volim… znaš ti šta ja volim…
Znam.
Ne odbija rakiju. Voli i žene. Jednu i… sve žene u njoj.

Ne znam ništa o njemu, osim da je bio veliki čovjek. Ovako i onako.
Sebe zvaše Bumbarom. Voli biti u Kafki… ali mu je tijesno u tom ambijentu…
ne znam ništa, osim da…
bio je bacač pjesama, ali čini se i:
provokator ljudske čežnje, mržnje, ljubavi… svega ljudskog.
Balkanski romantičar – onaj klasični, ako razumijete… i student, i ribar, i poštar, i vagabund!
Im’o je bogove na svojoj strani (a zna se kako je sa bogovima…)
imao je vraga za druga…
Kuglom u paučinu!

Ukratko: bio je admiral svoje flote.
Okeana nigdje. A flota – ljudi!
Nije poznavao kuglicu plutonija – sad mu je sve jasno.
Ali: kuglom u paučinu!?
KAKAV KOSMOPOLIT!

2 misli o “Franc Vezela: Posejdon iz Bosne”

Odgovori