Denis Kožljan: Putopisje noći

Klaonica crvenog mesa
Učini mi se
Da tu je blizu
Budi se gladan
Trbušćić
U kasno
Večernje
Ili
Možda
Rano jutarnje
Minute
Kažu nije dobro
Jesti
Ali ne marim
Možda opijum
Svoje
Čini
Pa očima
Dodirujem
Prelomljene
Ostatke
Sunčevih traka,
Lampice noćne
Promijenile
Boju, u njima
Mrtvi rastegnuti
Leptiri
Sivih obrisa
Koračam još dalje
Utroba
Ne da mi mira
Raskvašenih cipela
Gutam dužinu
Bulevara
Iznad kojih
Plave se
Neboderi nijemi
Iznad
Anđeli nevini
Ništa krivi
A ja nesocijalnog
Kažu mi
Ponašanja,
Blagorječivi
Karijerist,
Razdrman mi korjen
Sjekutića
Ali bez boli
Bez jauka
Markantnu
Držim facu
Ulazim u tišinu
Zatvorene
Kavane
Piše ZATVORENO
A ja ulazim
Nevidljiva
Sasvim
Naručujem
Svoje
I guštam
Kako mi je
Najbolje, držim
Svoj
Pravac
Kao
Nabrijani
Atletičar
Sjedam
Na visoku
Barsku stolicu
I naručujem
Si oštro
Piće
Svjesna
Samo svoje
Dimenzije
sadašnjosti

Ilustracija: Edward Hopper, Nighthawks, 1942.

Odgovori