Bea Balta: Tango na staklenom stolu

Hiljadu je pripadanja bilo u zjenicama umirućim od želje
i mjesec je lovio zvijezdu u svojim punim noćima,
a ludilo nas hvatalo svojim dugim prstima…
Na staklenom stolu plesali smo bez straha od loma,
igrali smo tango ne dirajući ništa osim korijena prsnog koša.
Ispod rebara te nosih.
Nedozrelo voće htjela sam da bereš,
i mirišeš,
i mirišem
magični jantar tvoga uha i žile do ramena…
Htjedoh.
Htjeli.
Al’ tango za stakla nije.
Stadoh ti na prste, ti udari nogom malo jače no što treba.
U trenu sva pripadanja rasprsnuše se,
a zjenice od želje umiruće oslijepiše
u treptaju gorućeg kapka
razlomi se sve…
Foto: www.morguefile.com

Odgovori