Željko Funda: Iz zbirke “Gdje je danas Jadranka Kosor”

zbog toga netko bi mogao moliti za me

 

šef je na dvodnevnom službenom putu u Sloveniji
sad mogu mirno gledati kroz prozor
čuditi se kako ljudi tako samouvjereno hodaju
kao da su na vojnoj paradi
moram samo odgovarati na telefonske pozive, srediti papire
mogu se konačno bez straha poševiti sa svojim čokoladnim dildačom
u šefovoj fotelji s pogledom na pola grada
doma to mogu sigurno učiniti jedino kad mama ode na misu
kad se uspijem izvući od njenog navaljivanja da idem s njom
i da spašavam svoju dušu
dok si ona privređuje život vječni,
ja si moram sama stvoriti malo zadovoljstva
onog što mi nitko s ove ili one strane svijeta ne da
niti misli da treba dati
staroj curi su ionako dovoljni njen šef, mama i Bog
ja se, naravno, trudim da budem
vrijedna sekretarica, zahvalna kći i dobra vjernica
no isto tako ja se trudim da proizvedem onaj spokoj
bez kojeg bih u afektu mogla ubiti bilo mamu bilo šefa
najradije bih ubila Boga
da zbog toga netko ne bi molio za me
tog istog Boga

pirotehničar za vrijeme

kako je doma dosadno
pustinja
sve tiho, mirno, bajno
nigdje smrti
osim na groblju
a i to su samo njeni tragovi
da bar mogu u operacijsku dvoranu za vrijeme operacije
presađivanje organa, po mogućnosti
svi u krvi
vrijeme juri kao raketa
samo je pitanje vremena hoće li ona prije stići do cilja
ili će je borci, znajući da ona samo što nije tresnula,
navesti u krivom smjeru
kuda će letjeti sve dok se ne umori
i padne na zemlju bezopasna kao pahulja
tu ću biti ja
pirotehničar
ni u Afganistanu nije tako gusto, rekao bih
to je ono što moram učiniti
da svi uživamo u topljenju pahulje
i smijemo se
sretni što smo ustrajali

naš Branko

danas smo pokopali našega sina Branka
prometna nesreća
još se pokušavamo sabrati
još vapimo
možda će biti bolje kad taj dečko izađe iz bolnice
bit će nam jako drago ako preživi
zajedno ćemo otići na Brankov grob
zapaliti svijeće, položiti cvijeće
mi više
plakati
poslije ćemo otići na piće
popričati o srcu
Branko nas je jako volio
možda će i on
naš Branko

 

Odgovori