Martina Mlinarević Sopta: Bit će sve dobro

Na čitavom svijetu za njih je znao samo mršavi drot čapljinskog MUP-a, koji je baš tu vjetrovitu noć bio raspoređen na dužnosti čuvanja provincije, kad je s baterijom u ruci šeretski krenuo prema zamagljenom automobilu, prizemno se nadajući novoj porciji trača i sočnom saznanju o švalerisanju nekog lokalnog jebača.

Dok je legitimirao njihova lica u osobnim iskaznicama, čudeći se različitim adresama različitih prebivališta, te je večeri prvi put shvatio da postoje i ljudi koji se parkiraju uz mrzlu vodu, samo da bi plakali zajedno. Svojim očima, inače naviklim na razbacane grudnjake po stražnjim sjedalima koji se navlače u panici, namignuo je suosjećajno i tiho im šapnuo – “Bit će sve dobro…”

Hodajući teškim koracima prema blještećoj rotaciji koja je u gustom mraku nalikovala na zaboravljeni luna park, znao je da ti mokri pogledi i snažni zagrljaji koje je ostavio iza sebe, ne liče na nikakvu dobrost.

Čitavu je noć u snu zaboravljao njihova imena. I ljubav koja ga je samo zapljusnula iz tog auta, i potopila zauvijek, a čiji je, sasvim nenadano i potpuno nespreman, postao jedini svjedok.

Odgovori