Klara Lukačević: Noć bez boja

Uloga
prevarenog poštara
pripala je liku
bez imena

Zamaskirana gomila
ukradenih osmijeha
gleda
na platnu oslikane

Suze od safira
obojane bojom
koju ne vide

Beštije
usana razvučenih
u smiješak,
odbačeni akteri
ukradenih iluzija

Pljesak se lomi
izgubljenim kazalištem
sa sjedištem
u vrtlogu vremena

Polazi satenski vlak
sa perona dva,
kondukter
zašivenih sjećanja
zakasnio na podjelu uloga

Gomila žičanih umova
ukrca se na
plavičasti voz,
plavičast za one koji vide

Boje
ograničene na žute
crvene i zelene,
koji čekaju stanicu
razbacanu na papiru od misli

Dok sanjare daltonisti
razlijeva se u eho zvuk
nepoznat uhu
bez mašte i tona

Simfonija kišnih pitanja
odjekuje
praznom čekaonicom
izmišljenog kolodvora

Jedno lice
na peronu za sanjare
priča besmislice

Ne vjerujući u granice,
u boju i zvuk,
u pravila loše režiranih predstava

To sam ja
u onoj šarenoj noći
bez boja

Kad bio si
samo moj,
kad bila sam sve
osim tvoja

Fotografija: danielito @ morgueFile free photos

Odgovori