Ilija Barišić: Sitne podvale (II)

Finale kupa

Drugo poluvrijeme

U ligi je Roberto Baggio odavno sve uprskao i večeras nema izbora, mora se istaknuti. Mora dati sve od sebe, jer ipak je u finalu kupa i ima priliku cijeloj sezoni dati drugi predznak. Ligaški su mu rezultati slabi, kao i prošlih godina, s mukom se održava u sredini ljestvice i pobjednički niz u kupu jedina je svijetla točka njegove natjecateljske zavodničke karijere.

Istina, imao je i nešto sreće na putu do finala, rano je pijanstvo favoriziranog protivnika u četvrtfinalu izbacilo iz igre, te nije mogao pratiti Baggiov ritam uleta, dok je u polufinalu imao povoljan ždrijeb i više sretno nego spretno pobijedio zbarom neke podeblje pijane klinke u finišu utakmice, prvim njegovim zbarom u godinu dana, nakon tristotinjak uleta. Trajalo je svega nekoliko sekundi, toliko je djevojci kojoj je provalio plesni ulet i kojoj ni ime nije znao trebalo da ga odgurne, no sudac je, nakon konzultacije s pomoćnicima, priznao zbar. Zbarovi su za njega rijetkost, posebno u velikim utakmicama, i večeras ne očekuje takav ishod, a ni veliki rezultat. Teren mu ne odgovara, Močvara nikako nije njegov đir, usto ga i glava boli, ali važnost utakmice primorava ga da pokušava.

 

Logičan izbor je najbliža skupina djevojaka na plesnom podiju. Promatra ih nekoliko minuta dok se pomalo giba u ritmu muzike, pokušava razabrati s kojom bi imao najviše šanse. Ni sa jednom, zaključuje, i opet odabire onu najbližu sebi, kao, sudbina. Pod umjetnim točkastim svjetlom disko-kugle i iritantnih šarenih reflektora nije mogao točno procijeniti kako izgleda, ali činilo se da je taman, ni posebno zgodna, a ni nakazna. Teško je u mraku reći je li i ona njega uočila i dala mu neke signale. Gotovo mu nikad ne daju signale, pa se Baggio svejedno približava, a ona se naginje da ga bolje čuje.

“Koliko je sati?” kaže joj na uho. Ona slegne ramenima, što za Baggia nije najbolji znak.

“Što, nemaš sam mobitel da pogledaš?” kaže pametnjakovićka. Tvrd orah, definitivno, no kako kažu, ne postoje tvrdi orasi, samo meka kliješta.

“Što… nemaš ti da pogledaš umjesto mene, kad te već pitam?”

Djevojka okreće glavu i nastavlja bezbrižno plesati u formaciji s prijateljicama. Ovo se ne može računati kao ulet, pomisli Baggio, pa se zadržava kraj djevojaka. Miče glavom gore-dolje, ako ga slučajno pogleda mora ispasti da i dalje opušteno pleše u svom điru, bar dok smisli kako dalje i što da joj sad kaže. Vadi mobitel i provjerava koliko je sati. Usput gleda i koliko ima kuna na računu, da se učini kako se s nekim dopisuje, da ne ispadne jadno.

“Jedan i dvadeset”, kaže joj.

“Molim?” pita djevojka namršteno.

“Jedan i dvadeset je!” povikne joj na uho. “Pravo vrijeme da se upoznamo.”

“Joj daj molim te”, kaže djevojka više za sebe i zakoluta očima. Šapnula je nešto prijateljici i odmah su zamijenile mjesta, a potom se bez riječi između ubacila i druga, visoka frendica koja je Baggiu okrenula leđa.

“Koliko je sati?” pita Baggio ovu novu, no ona se nije udostojala ni pogledati ga, mada ga je sigurno čula.

Uvijek je u nedoumici kako računati ovakve stvari, pravila tu nisu jasna. Bio je u ofsajdu, toga je svjestan, no računa li mu se kao ulet, za to se mora konzultirati sa sucem.

“Collina”, obrati se prijatelju za šankom. Tu je glazba nešto tiša i ne mora se derati. “Kako se računa ofsajd u kojemu si uspio napraviti par koraka, izmijeniti nekoliko riječi. Je li to ulet?”

“Može biti, može… Jesi joj rekao što si smislio i jel te čula?”

“Je, je…”

“Jel ti nešto odgovorila? Jel te pogledala?”

“Jedva. I jedno i drugo.”

“Neka. To je ulet, piše se.”

“Sigurno?”

“Ma je. Ionako ne dobivaš bod za to, nije to pogodak. Za bod moraš skupiti najviše uleta u jednoj večeri, više od ostalih, tako da su tu pravila fleksibilnija. Glavno da si ti probao sa ženskom, a sad, koliko joj je trebalo da te odjebe, par sekundi ili par sati, to nije bitno.”

“A dobro, onda sam sad uletio.”

“Koji ti je to večeras?”

“Ne pitaj. Ako ovo računam, tek drugi.”

“Samo dva uleta? Uff, slabo Baggio, očekivao sam više od tebe.”

 

Broj uleta večeras je Baggiu vrlo važan, to je taktika na koju se mora osloniti u ovom finalu protiv nadmoćnijeg protivnika. Nasuprot njemu veliki je Filippo Inzaghi, poznat i kao Il Fenomeno i Kralj Mufova, najveći zavodnik u Ligi. Nedavno je Inzaghi po drugi put osigurao naslov prvaka Lige mufova i u finale kupa ulazi kao veliki favorit, barem tako kažu ligaški kolumnisti i stručnjaci, a koeficijenti s kladionice službenog sajta slažu se s tom procjenom.

Ipak, u kupu su pravila nešto drugačija nego u ligaškom natjecanju, pa ovdje ima neke šanse. Taj jedan bod za najviše uleta večeri, na koje Inzaghi nikad ne igra, ključan je u strategiji inferiornog igrača. Prosjek Baggiovih dvadesetak uleta po noći malo tko može pratiti. Ponekad je gotovo i teoretski nemoguće uzeti mu bod za najviše uleta, te kroničari lige pamte kola kad je pristupio gotovo svim djevojkama u klubu te večeri. Doduše, te ulete ne uspijeva pretvoriti u zbarove, a tu su najveći bodovi, no u kup utakmici, u jednoj večeri, to ne mora biti presudno. Često i najbolji baritelji zakažu u jednoj jedinoj noći, i tu je ta draž kupa, tu i mali klubovi imaju šanse, pa tako i Baggio.

Bar je tako mogao razmišljati prije početka utakmice, no početak susreta daje naznačiti da Inzaghi neće dopustiti iznenađenja. Igrao je fantastično, onako kako samo on zna. Počeo je rano i odlučno, skupio tri uleta, te dobio čak dva broja mobitela. Još jedan i povest će jedan-nula. A s ovim četvrtim uletom, strankinjom koju obrađuje, mogao bi otići daleko. Pričaju na klupi u dvorištu kluba već neko vrijeme, ona mu se smješka koketno, pomalo se dodiruju. Zbar se čini osiguranim, a možda dobije i pušenje i seks. Nije da se boduje, ali vrijedi spomenuti i da je cura zgodničasta, onako, slatka. Baggio bi se odrekao svih mogućih trofeja za takvu, no cure koje su makar malo iznad prosjeka, pa možda i prosjek, njemu su nedostupne. Kvragu, odrekao bi se večerašnjeg finala samo da se može slikati s takvom curom u prisnoj pozi i onda fotku postaviti na stranicu Lige.

U svakom slučaju, činilo se da se prognoze ostvaruju i da Baggia čeka težak poraz. Zakazao je čak i po broju uleta, što nitko nije mogao predvidjeti.

 

“I ja sam očekivao više od sebe, ali stvarno nisam raspoložen.”

 

Očigledan pad samopouzdanja i lošu formu uočio je i njegov trener, umirovljeni igrač u stabilnoj vezi, Frank de Boer.

“Samo hrabro, Baggio, imaš ovo.” Stavlja mu ruku na rame. “Nemoj posustajati. Pippo će zaglaviti s ovom malom koju obrađuje a to su samo tri boda za zbar. Nasuko se na nju i nema šanse ukupno. Pippo igra atraktivno a ne na rezultat, znaš njega.”

“Da, rezultat mu dođe sam od sebe.”

“Pusti sad to. Drži se svoje igre. Za početak osiguraj bod za najviše uleta.”

“I da dobijem taj bod za najviše uleta, svejedno gubim”, objašnjava svoj defetizam treneru. “Inzaghi će zbariti onu malu, dobiti tri boda, i gotov sam. Bez zbara nikako ga ne mogu stići. A večeras fakat nisam u stanju. Ne znam kad jesam, ali večeras nikako.”

“Ma imaš još sve u svojim rukama! Daj, ja ću ti naći neku ružnu, pijanu i nesigurnu za brzinski zbar. Tako ćeš ga dostići.”

 

Frank de Boer pogledom kruži po klubu, snima žensku ekipu. Uočava da atmosfera nije bariteljska kao u nekim klubovima, gdje zaigrani pogledi ponekad nesumnjivo ukazuju na napaljenost spremnu na kompromise. Ovdje ljudi uglavnom pričaju međusobno ili plešu, ne obaziru se pretjerano na druge, bar ne na zavodničko-droljast način.

 

“Imao si pravo glede terena, u lošem je stanju. Možda bi bolje bilo da nismo odabrali neutralan, nego po tvom izboru, kako je Inzaghi i predložio.”

“Pusti, sad je kasno.”

“Nema veze, čekaj, sad ću ti ja naći neku…”

De Boer je predatorski izoštrio pogled u potrazi za plijenom. Prebacio se na područje oko šanka i prolaza za WC.

“Hmm, prezgodna, prekujasta, pretrijezna, prezauzeta, pre… ” Obrva mu je zaigrala kad je naišao na nešto zanimljivo.

“Ona mala tamo je dobar ulov”, Frank je mahuno glavom. .

“Koja…” Baggio je slijedio pogledom Frankove obrve. “Ona tamo?!” nediskretno je pokazao prstom na drugi kraj šanka. “Ona ogavna, s rajfom i cviksama?”

“Da, baš ta.” Malo je de Boera začudilo kako Baggio oslovljava potencijalni zbar. Da su odvratne obično govori tek nakon uleta.

“Mogla je bar kosu srediti, bar to žene mogu”, nastavlja Baggio. “Neću, preružna je.”

“Pa ja ne vjerujem… Jel ja to dobro čujem?” De Boer je bio osupnut. “Što ti nije slogan kluba Baggio bari što nitko neće? I nisi li nedavno na sastanku Upravnog odbora Lige za ljetnu međusezonu predložio osnivanje Gabor Grand Prixa? Da će tebe izgled zasmetati pri uletu?”

“Ma ne, stvarno nisam raspoložen.”

“Ali finale je kupa! Ej, čovječe, finale! Izbirljivošću se ne osvajaju titule.”

Roberto sliježe ramenima i odmahuje glavom. Tužno gleda ispred sebe, a iskusni trener poput de Boera zna u čemu je glavni problem.

“Ako sad posustaneš, oni su pobijedili”, kaže mu ogorčeno. “Ne mislim na Inzaghija, znaš to dobro. Veće su stvari tu u igri. Ako se ovako nastavi, pobjeđuje ona novinarka Jutarnjeg, voditeljica Hrvatske televizije, i svi uvaženi gosti u studiju. Studijska publika također. Ne možemo sad posustati.”

Baggio je duboko uzdahnuo i razmislio o trenerovim riječima. Cijelu večer pokušavao je ne misliti o tim novinarskim natpisima o njihovoj Ligi koji su kao bujica nedavno zapljusnuli hrvatski medijski prostor, ali to je bila nemoguća misija. Svi natjecatelji bili su pogođeni tim medijskim pritiskom, i atmosfera je splasnula, koliko god se oni trudili ne misliti o tome i nastaviti po starom. Nije im ni na kraj pameti bilo da bi netko mogao na taj način iskoristiti otvorenost njihovog sajta svim posjetiteljima, da bi mogli bez dopuštenja iskoristiti fotografije i druge materijale te ih zlonamjerno interpretirati a njih predstaviti javnosti kao zadrte, umno ograničene ženomrsce. Ono što je o njima bilo objavljeno u nekim dnevnim novinama te u pretencioznim prilozima zabavnih emisija na nacionalnoj televiziji bilo je ispod svake kritike profesionalnog izvještavanja. Novinari i forumski komentatori na portalima, tv-voditelji i gosti u studiju, svi su se složili da su to ružni, isfrustrirani, do srži pokvareni i neodgojeni klinci koji se kriju iza pseudonima i samo vrijeđaju žene, osobito one koje ih odbiju. Nakon što je popularni pjevač u toj gledanoj emisiji HTV-a otvoreno pozvao svekoliko pučanstvo na fizički obračun i linč igrača Lige, studijska je publika gromoglasno zapljeskala. Eto, s tim balastom u glavama, s tim opterećenjem oni su morali večeras igrati.

Pokušali su objasniti, i na svom sajtu, i po forumima i rubrikama za komentiranje diljem interneta u čemu je bit Lige. U prijateljstvu, druženju i zezanciji, u sprdanju s uobičajenim noćnim izlascima i konvencijama zavođenja. Objasnili su i da su kujama nazivali stvarno, ali stvarno, samo one koje su prema njima nastupile s najvišom stopom kujizma. Uklonili su neke sporne fotografije i navodne uvrede, zatvorili sajt javnosti i zaštitili ga šifrom, i premda je ta medijska bujica vrlo brzo prohujala, gorak okus nije nestao. Natjecateljska atmosfera nije na razini, što se osjetilo i u posljednjim ligaškim kolima. Dogovor je bio za večeras sve to uopće ne spominjati, izbaciti iz glave u potpunosti ako je moguće, zaboraviti, ali to nije bilo tako lako.

 

“Liga mora ići dalje! Moramo nastaviti kao i prije, igrati još jače, još brutalnije!” rekao je de Boer ponosno. “Inače su oni pobijedili, pobijedilo je zlo novinarstvo. Ljudskost je ovdje na vagi!”

“Ma dobro, al ta ženska je fakat zapuštena, ne mogu baš…”

“Daj se saberi! Izgled se ne boduje, to i sam znaš. Odeš, upišeš ulet, probaš zbarit, ono, na brzinu, sklopiš oči, riješiš je se, odvališ još par lakih uleta i u igri si za pobjedu!”

“Lako tebi reći.”

“Probaj, Baggio, probaj! Ne moraš pobijediti, ali bar daj sve od sebe! Cijela liga očekuje tvoju pravu igru!”

 

Baggia je dirnuo trenerov entuzijazam, osjetio se dužnim odigrati makar za publiku, tako da je ipak odlučio pokušati s rugobom na drugom kraju šanka.

 

“Za tobom se sigurno okreću glave”, rekao joj je ironično a opet sa smiješkom. Smatrao je to atraktivnim potezom u ovoj situaciji, nečim što će izmamiti puno osmijeha i pozitivnih legendo-komentara kad će to poslije prepričavati.

“A za tobom se preokreću želuci”, odgovorila mu je kao iz topa. Premda se takav odgovor uvijek može očekivati na taj ulet, on baš i nije uobičajen za akrape. S obzirom na svoj izgled mogla se barem nasmiješiti, pomislio je Baggio, a palo mu je na pamet i kako unatoč svemu, ona vjerojatno ima više uspjeha u ljubavnom životu od njega, a samo zato što je žensko. Opterećen mišlju na što je spao, nije se sjetio odbrusiti joj oproštajnu, pa je samo otišao.

 

 

(nastavit će se sutra)

 

Fotografija: jusben @morguefile free photos

Odgovori