Glorjana Veber: Imena

Jučer sam usnila da je na Zemlji izbio virus
koji je izbrisao imena… I tog jutra u mom snu
ljudi su tako ustali oćutili svoja tijela popili kavu…
Mogao je to biti bilo koji dio svijeta Ljubljana Tokio Kairo
ali bio je tek mjesto u mojoj glavi potpuno identično ovom
jednakih cesta istih zgrada i ograničenih mogućnosti
istog sunca istih osjećaja a opet tako prazno
I u tom su mjestu izjutra ljudi otvorili novine
uključili mobitele radio internet pokazali policajcima isprave
liječnicima zdravstvene iskaznice… Sjećam se
kako su zbunjeno gledali jedni u druge
tražili se pričali odjednom se trebali
no dodiri razgovori i mišljenja na koncu opet postaše valute i dionice
Tražili su osjećaje nebo i vjetar
a prometni znaci bijahu prazni i trebalo je naći smjer
Odjednom se počeše pitati otkud taj strah
zašto im se tresu ruke zbog čega im se oči rose – tko su
Sve je bilo uvlas isto ali drukčije
nestala su njihova imena podrijetlo nazivi
ostao je tek osjećaj da su ih nekoć imali
da su postojali natpisi imenovanja oznake strelice…
I kao da je netko s prozora izvadio stakla
postade barem jasno zbog čega se vani njišu stabla

(Sa slovenskog preveo: Robert Vrbnjak)

Ilustracija: Assassin’s Apocalypse

Odgovori