Eto, sad samo da proglasimo bankrot, pa da napokon krenemo dalje – moramo stvarati vlastitu publiku kroz vlastiti medij

Nakon što je prije nepunih sedam dana objavljen na portalu Moderna vremena intervju s Nevenom Antičevićem, suvlasnikom i urednikom, pa možemo slobodno reći, kultnog Algoritma (a koji je vodio Nenad Bartolčić, još jedna kultna figura domaćeg nakladništva), dvije su stvari postale jasne: stečaj nije proglašen, ali je neminovan i to ne samo pojedine izdavačke kuće, nego cijelog modela financiranja nakladništva, i drugo, treba početi raditi na publici, a što Antičević i radi i to, vjerovali ili ne, upravo sličnim modelom kao i mi na ovoj našoj stranici. Ako želite znati više pogledajte stranicu Imaginarij. Pa iako se ne radi o posve istoj stvari kao i na našoj Književnosti uživo, ona je kao koncept vrlo slična i odgovara na istu stvar kao i mi: kako doći do publike, kako od nediferencirane “mase” onoga što smo zvali kupcima, konzumentima, stvoriti imenovane čitatelje, suradnike, fanove, imena do kojih nam je esencijalno stalo. Antičević na to kaže: “Dobar dio ljudi danas čita, gleda, sluša… ali ne kupuje, ne troše novac, što tim ljudima koji to rade fenomenalno paše, jer to su mahom mladi ljudi. Ja njih uopće ne osuđujem sa stanovišta morala što to rade jer bilo bi lijepo da svi imaju dostup do tog materijala, i da ga mogu platiti, jer netko mora i živjeti od stvaralaštva, onaj koji to proizvodi, kao što su nakladnici glazbe, proizvođači filmova, glazbenici, pisci i svi ostali. Ako nema tog protoka novca onda nema ni te industrije. Suočeni s tom situacijom mi jednostavno moramo redefinirati naše vlastito poslovanje, i upravo smo u fazi tog redefiniranja i pokušavamo naći jedan novi poslovni model koji je funkcionalan za ovaj početak 21. stoljeća, i u kojem se to može održati. On naravno ima svoj aspekt kroz Internet prodaju, kroz tzv. zemaljske knjižare, kroz nakladništvo i kroz sve stvari koje smo do sada radili, ali s jednim drugačijim pristupom. Taj pristup ide za tim da moramo stvarati svoju vlastitu publiku kroz vlastiti medij, i da samo tako možemo održat taj ekonomski model… Ne možemo više održati model u kojem proizvodimo za nepoznatog kupca, gotovo da ga moramo promijeniti tako da proizvodimo za poznatog kupca. To znači promjenu kompletne filozofije firme koja će se morati pretvoriti iz trgovačke firme u firmu koja se bavi informacijama, to je taj najveći pomak kako ga ja vidim. Tamo gdje smo imali puno prodavača sad ćemo morati imati puno više sistem inženjera, zato što svijet ide u područje informatike, zato što će Internet postati mjesto gdje će sve živjet, taj virtualni svijet treba bolje integrirati i ono što je naš cilj je integracija fizičkih i virtualnih knjižara. To je osnova našeg razmišljanja.”

I tako je Antičević pogodio u sridu.

Pustimo sada naklapanja o tome tko je više ili manje kriv za bankrot nakladništva u Hrvatskoj: nakladnici, tašti pisci, pisci početnici koji zamišljaju da su zvijezde s traženim zvjezdanim tretmanom, otkupi ministarstva, kašnjenje u nastanku agencije (koja pak ne nastaje jer bio dio nakladnika i autora zacijelo želio zadržati stečene pozicije koje su i dovele do ovakvog stanja koje je neodrživo i loše, pa se, eto, sve skupa prolongira do neke druge prilike), nesnalaženje u odnosima triju razina financiranja + ona četvrta famoznih eu fondova. Dolazi vrijeme opće abolicije na tu temu, gotovo je besmisleno govoriti tu je vuk, tu je vuk, kada je cijelo područje, cijela jedna industrija, pa makar i tako mala, ostala osramoćena, ponižena, ostavljena, i u kojoj više nije moguće naći pravi uzrok. Vide se samo posljedice. I vidi se ono što cijelom nakladništvu treba: nova krv, nove ideje, novi sadržaji.

Upravo smo i mi na tome putu i upravo to i radimo. I zato imamo toliku čitanost, i zato imamo toliko ljudi koji u svemu sudjeluju.

Nadam se samo da ove Antičevićeve riječi nisu samo deklaratorne izjave o odricanju odgovornosti s kojom bi se današnji ili sutrašnji bankrot cijele branše mogao djelomično natovariti i na njega. Naše namjere svakako su jasne: i časopis i stranica i ono najvažnije, društvenomrežna stranica u kojoj je kontakt s čitateljem i autorom najizravniji, dio su plana kojim ako ništa drugo, ono barem nastojimo relaksirati postojeći kaos i napetost u jednom području koje iz nacionalne sramote treba postati perjanica izvlačenja iz depresije.

Milan Zagorac

Fotografija: taliesin @ morgueFile free photos

Odgovori