Darko Cvijetić: Oda lijesodjelji

Iz biografije:

mladi redatelj, rat je, godina 1993. režira DUPLO DNO Gorana Stefanovskog, u Prijedoru,
godinu nakon logora.
U kabinetima za biologiju gradskih osnovnih škola traga za vještačkim kosturima, koje kani
vješati u dnu scene, na zadnje cugove, kao aktivni dio scenografije.
Nalazi jedan
u kabinetu za biologiju Osnovne škole Mira Cikota.
Potpisuje revers.
Nosi kostur kroz čaršiju, do pozorišta.
Na ulicama svi bježe od njega.
 
Od obojice.
 
Nakon rata sav je fundus s rekvizitom pretražio.
Nigdje kostura iz DUPLOG DNA.
Kojega je dužan OŠ Mira Cikota.
 
Pa je škola promijenila ime.
Potom su oko grada počeli pronalaziti hiljade njih;
kostura.
 
U riječima za opisivanje nema dovoljno joda.
Nema ni kalcija u vještačkim kostima.
Ničijeg DNA nema.
 
Kosti Mire Cikote, koje su bile obješene dok su bile ona, odmah su iza rata (prošlog, svjetskog)
prenešene na
Partizansko groblje.
 
Lijesodjelje su u Bosni, usljed toliko exhumiranja i lažnih kostiju – nepoželjni.
Kao neki Đepeto koji je napustio drvodjeljanje i ušao u biznis s mesom.
 
Zauvijek neozbiljan pred svakom piljevinom.

Odgovori