Darko Balaš: Voljeti nju bilo je lako…

Voljeti nju bilo je lako. Jednostavno, poput šapata proljetnog vjetra što se svjež poigrava po procvjetalim parkovima uvijek neuhvatljiv, uvijek tako duboko životan dok mami osmjehe nanovo probuđenih lica koje je zima svakodnevice pretvorila u bezlične fasade potpuno u skladu sa sivilom ulica bez svjetlosti. Došla je uz osmjeh, doplesala korakom želje čiji je korijen duboko posađen u djetinjstvu jednog povučenog dječaka i učinila da san već davno zaboravljen u čudnim stranputicama sudbine otpleše valcer ostvarenja u svakom zajedničkom susretu. I dječak je zaplesao, nestašni vjetar njene vedrine dodirnuo mu je srce i ono se ponovno rodilo odbacujući suvišnu i otežalu kožu opreza i ogorčenja, presvlačeći se u ruho čiste radosti koju može stvoriti jedino ljubav. Prepoznali su se, čovjek sa srcem dječaka i neuhvatljivi vjetar utekao iz kaveza strogih pravila i neizrecive dosade. I proslavljali su prepoznavanje smijehom koji dolazi jedino iz duša koje su slobodne i koje su željne potvrde jedne druge kroz zajedničko otvaranje onoj tankoj niti povezanosti koju imaju samo odabrani. U svijetu bezličnosti, nepovjerenja i zavisti oni su pjevali zajedno, dodirujući razdraganom pjesmom svako srce koje je bilo privučeno njima gravitacijom sreće koju su poput plime širili obalama dotad mrtvog prostora svuda oko njih. Siva mjesta postajala su čarobna, a dosada puste svakodnevice pretvorila se u raskošnu dvoranu najblistavijih balova koji odišu elegancijom, profinjenošću i stilom. Čovjek sa srcem dječaka blistao je dok je svoje oči ogledao u kristalnim zdencima njenih smaragda i sam postajući dragulj neprocjenjive vrijednosti utkan u nevidljivo ruho želje koja je postala stvarnost. Tada, skladao je pjesme divljenja tom proljetnom vjetru koji je u svom lutanju ipak osluhnuo na tren i zastao, privučen snagom stihova čija ljepota je razbila sve kaveze i pravila od kojih je vjetar želio umaći. Predivna žena shvatila je da vjetar njene duše nije običan i zatvoren besciljnom utrkom za ispunjavanjem nametnutih joj pravila i osmjehnula se čovjeku koji je prepoznao svu slobodu koju je tako iskonski željela. I tada, ona se osjećala slobodnom, najvrjednijom i drugačijom od svih drugih. Čovjek sa srcem dječaka koje može vidjeti jedino ljepotu bio je nešto sasvim novo, sasvim drugo što ju je nagnalo da zastane i napuni svoj vjetar snagom za sve vrhove koji mu priječe da nastavi svoj put. Svaki susret odisao je divljenjem, a dječak i vjetar plesali su još dugo sve dok proljeće nije napokon minulo, pretvorilo se u blijesak sunčanog ljeta i zarumenjelo se punim bojama jeseni. I tada, dok je jesen nevidljivim koracima tiho ustupala mjesto prvim ledenim prstima zime i dok su lica na ulicama postajala zamišljena i daleka, njihov ples je prestao, proljetni vjetar njenog srca odlutao je negdje u daljinu, a čovjek sa srcem dječaka vratio se svojim snovima. Možda mu u snu i uspije uloviti taj vjetar i zadržati ga u kutku srca kao sjećanje koje će istisnuti ozbiljnost svakodnevice i natjerati ga da se sjeti da život nije samo nesnošljivi teret problema. Osmjehnut će se tad i nastaviti dalje, uz misao koja razbija sivilo odrastanja i tiho mu šapuće: Voljeti nju bilo je lako.

Fotografija: diggerdano @ morgueFile free photos

10 misli o “Darko Balaš: Voljeti nju bilo je lako…”

  1. Ljepotom stila , kojom pise nas dragi Darko Balas je neponovlj. Meni je najvece zadovljstvo citati njegove pjesme , prozu…Svaki dan s nestrpljenjem ocekujem opet nesto napisano njegovom rokom njegovim srcem – Taj dan mi je ispunjen srecom , zadovoljstvom i mirom. Hvala vam D.Balas

    1. Od srca hvala draga Josipa. Evo, negdje u lutku oka je zaiskrila jedna mala suza. No nisu niti sve suze na zlo. Ova je od sreće, sreće zbog usrećavanja. Još jednom hvala.

  2. Izuetnan kvalitet pisanja!Ja cu ostati za kompjuterom i posle radnog vremena kako vidim!Samo naprijed i samo dalje nastavite ovako!Odusevljen sam!

  3. Dugo nisam naišla na nešto ovako predivno, jasno, čitljivo u jednom dahu. Često se vraćam ovom tekstu i svaki puta uočavam nešto novo, nešto što pripada upravo tom trenutku čitanja. Imam 17 godina i bavim se pisanjem. Kažu da odlično pišem. Vjerovala bih u to kada bih znala da moji čitaoci osjete ono što sam ja osjetila čitajući “Voljeti tebe bilo je lako”. Hvala vam!

    1. Hvala na tako prelijepom komentaru, draga moja. Samo naprijed s pisanjem, izlij dušu na papir i nećeš pogriješiti. Svi se se vraćaju jer u tekstu prepoznaju i vlastitu dušu. Hvala

  4. Postovani g. Balas, u ovom divnom clanku, bit cu iskrena, neskromna, prepoznala sam sebe…..suze u oba oka…. to sam javila Gospodji ciji ste uskoro gost. Lijepi pozdrav od Ruze crvene …